Što zakon radi – što stvarno predviđa

  • Hrvatski sabor je 24. listopada 2025. donio “Zakon o provjeri stranih ulaganja” (NN 136/25), koji stupa na snagu 13. studenoga 2025.

  • Cilj zakona je uskladiti hrvatski pravni sustav s EU mehanizmom za kontrolu izravnih stranih ulaganja (FDI), predviđenog Uredbom (EU) 2019/452.

  • Zakon uvodi obvezu da svaki strani ulagač — fizička ili pravna osoba iz treće zemlje (tj. izvan EU) — prije stjecanja kvalificiranog udjela (npr. ≥ 10 % vlasništva, dionica ili glasova) u hrvatskom trgovačkom društvu mora podnijeti zahtjev za “odobrenje stranog ulaganja” Ministarstvu financija.

  • Taj zahtjev mora biti podnesen najkasnije prije upisa u sudski registar (tj. prije formalnog osnivanja društva, ako je ulagač iz treće zemlje).

  • Država (Ministarstvo financija) ima pravo protiviti se takvom ulaganju ako ocijeni da ono predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost, javni poredak, strateške sektore (npr. infrastruktura, komunikacije, energija, mediji …) ili interese EU.

  • Zakon predviđa i mehanizme za “retroaktivnu” provjeru — dakle ulaganja koja su ostvarena prije stupanja na snagu zakona također mogu biti predmet provjere, u razdoblju do tri godine nakon stupanja zakona na snagu.

Ukratko: Zakon uvodi obvezu dobivanja odobrenja za ulaganja iz trećih zemalja, ako je u pitanju značajan (kvalificirani) udio u društvu. Bez tog odobrenja — upis društva u sudski registar ne bi trebao biti moguć.

⚠️ Što to znači praktično – i zašto je to problem

Strahovi ulagača i naše primjedbe u velikoj mjeri jesu opravdani:

  • Činjenica da je ulagač iz Srbije (ili neke druge treće zemlje) automatski znači da je podložan ovoj provjeri, iako on možda želi osnovati mali obrt ili trgovinu — ne nešto strateško. Zakon, barem formalno, ne razlikuje “velike infrastrukturne projekte” od običnog trgovačkog društva; uvjet je udio u kapitalu ≥ 10 % ili kontrola.

  • Ako javni bilježnik (ili sud) odbije registraciju društva jer nema potvrdu iz Ministarstva financija, to značajno otežava osnivanje firme za državljane trećih zemalja. I to čak i kada se radi o — s aspekta “nacionalne sigurnosti” — potpuno benignoj djelatnosti poput trgovine npr; PVC stolarijom.

  • Rokovi su neugodni: prije upisa u registar mora biti rješenje, što znači da bez njega — ne može se registrirati Trgovačko društvo. Zakon ne predviđa “osnivanje u privremenom statusu dok se čeka rješenje”.

  • Dodatno: retroaktivna primjena zakona znači da i ranije registrirani subjekti (s udjelima stranaca) mogu biti predmet provjere — što stvara pravnu nesigurnost.

  • U praksi — to može značiti da gotovo “svaka” registracija firme u Hrvatskoj od strane državljana trećih zemalja postaje složen proces, sa značajnim rizicima odbijanja. To potencijalno obeshrabruje potencijalne investitore ili poduzetnike izvan EU.

Dakle, naš je zaključak po iznesenom da “potpuna onemogućenost otvaranja trgovačkih društava u Hrvatskoj za sve državljane trećih zemalja” nije posve precizna (u smislu da nije formalna zabrana), ali je i biti će — u praksi — vrlo ozbiljno otežana mogućnost, i to opravdano zabrinjava.

Nadalje; naše stručno mišljenje i perspektiva

  1. Zakon je – u svojoj javnoj svrsi – razumljiv. S aspekta EU i nacionalne sigurnosti, nije nerealno da država želi imati mehanizam da spriječi potencijalne rizične investitore (posebno iz trećih zemalja) da preuzmu kontrolu nad strateškim sektorima. U tome smislu — zakon je logičan i u skladu s preporukama EU i OECD-a.

  2. Međutim mi smatramo — Zakon je preširok i može “pobiti muhu zajedno s pijetlom”, “tj”., nema razlike između “velikih strateških ulaganja” (infrastruktura, energetika, kritični sektori) i „malih, običnih“ gospodarskih aktivnosti kao što je trgovina roba široke potrošnje, uslužne djelatnosti i sl. Drugim riječima, to može imati negativan efekt na investicijsku klimu u Hrvatskoj, posebno za male ulagače izvan EU.

  3. Zakon povećava administrativni i vremenski teret. Proces dobivanja odobrenja, čekanja rješenja, moguće retroaktivne provjere — to sve stvara nesigurnost, gubitak vremena i troškove za ulagače. Za nekoga tko želi brzo pokrenuti posao, to je značajan problem.

  4. Moguće negativne posljedice za reputaciju Hrvatske. Navodimo/smatramo kako — kriteriji postaju teži, pa “Hrvatska gubi kredibilitet” kao zemlja otvorena za investicije trećih zemalja. To može odbiti investitore, osobito male i srednje, koji računaju na relativno jednostavnu proceduru osnivanja društva.

  5. Politički i strateški rizik. Ako zakon ostane primijenjen bez dovoljno diferenciranja, može dovesti do percepcije da je Hrvatska “neprijateljski nastrojena” prema poduzetnicima izvan EU, što dugoročno nije dobro za razvoj, konkurentnost i ulaganja.

Što možemo/savjetovati našim budućim klijentima državljanima trećih zemalja?

  • Primjer; ako je državljanin Srbije zainteresiran za osnivanje društva u Hrvatskoj — mora mu se jasno reći da je potrebno tražiti rješenje od Ministarstva financija prije upisa. Ne može “samo doći kod bilježnika i registrirati firmu”.

  • Da je potrebno pripremiti zakonom propisanu dokumentaciju, popis ulaganja, dokaz o porijeklu kapitala, eventualne dodatne informacije — prema pravilniku koji Ministarstvo financija tek treba donijeti (unutar 90 dana od stupanja zakona).

  • Moraju računati na moguće čekanje — zakon predviđa da administrativna provjera traje do 30–60 dana u jednostavnim slučajevima, a u složenijim i duže.

  • I na kraju, ako ulaganje nema nikakve veze s “kritičnim sektorom”, vjerojatno će proći – ali rizik postoji.

1) Da li je zabrinutost državljana trećih zemalja opravdana?

Da —  zabrinutost je potpuno opravdana. Zakon o provjeri stranih ulaganja je korak prema zaštiti nacionalne i europske sigurnosti, ali je — barem po tekstu — preširok i ne razlikuje dovoljno ulagače između “strateških” i “običnih” ulaganja. U praksi to može značiti da je osnivanje društava za državljane iz trećih zemalja postalo teško, birokratski zahtjevno, neizvjesno i s dugim razdobljem čekanja.

1) Trenutno stanje – NEMA obrasca, i ne može ga niti biti dok se u Narodnim novinama ne objavi Pravilnik

Zakon je stupio na snagu 13.11.2025. (NN 136/25), ali se još ne može provoditi jer nema Pravilnika.

➤ Bez Pravilnika ne može postojati nikakav službeni obrazac zahtjeva.

2) Zašto se čeka Pravilnik?

Zakon u članku o provedbi izričito kaže:

  • Ministar financija donosi Pravilnik u roku od 90 dana od stupanja zakona na snagu.

Zakon je objavljen 13.11.2025., što znači da Ministarstvo ima rok do: 13. veljače 2026.

Pravilnik će:

  • definirati postupak podnošenja zahtjeva

  • propisati obrazac (zahtjev)

  • navesti dokumentaciju koju ulagač mora priložiti

  • odrediti u koje tijelo se podnosi (PU ili Ministarstvo izravno – bit će jasno)

  • definira rokove, elektronički način predaje, uvjete, iznimke itd.

Do tada → sustav nije tehnički operativan.

3) Pa što onda rade javni bilježnici?

Javni bilježnici su dobro obaviješteni, ali unaprijed oprezni.

Pošto zakon već obvezuje da:

  • se odobrenje mora pribaviti prije upisa u registar, bilježnici sada kažu:

„Sud vas neće upisati dok ne dostavite odobrenje.“

Ali – paradoks:

  • odobrenje se ne može dobiti,

  • jer obrazac još ne postoji,

  • a pravilnik još nije donesen.

Rezultat:
➡️ registracija firmi državljana trećih zemalja je u praksi blokirana

🔔 4) Hoće li obrazac ići preko Porezne uprave ili Ministarstva financija?

Iz teksta zakona:

  • Nadzorno tijelo je Ministarstvo financija.

  • PU će biti tehnički provoditelj za dio provjere, ali formalni akt (“odobrenje”) izdaje sam Ministar financija.

Vjerojatno će postupak biti:

➡️ Zahtjev se predaje elektronički preko sustava e-Građani poslovni
(kao i sve ostalo danas: PDV-ID prijave, porezni zahtjevi/obrasci i ostalo)

➡️ Zahtjev formalno zaprima
Ministarstvo financija – Sektor za provjeru stranih ulaganja.

➡️ Porezna uprava provodi provjeru vjerodostojnosti, izvora sredstava, povezanih osoba itd.

U svakom slučaju — sve će biti jasno tek kad se objavi Pravilnik.

🟥 5) Da li postoji “privremeni obrazac” ili “neslužbeni zahtjev”?

Ne.
Ni jedan bilježnik, sud, Porezna uprava niti Ministarstvo financija ne prihvaćaju ništa bez pravilnika.

Dakle:

✔️ Nema obrasca
✔️ Nema privremenog rješenja
✔️ Nema podnošenja zahtjeva “po starom”
✔️ Ne postoji način da treća zemlja sada zatraži odobrenje

Ukratko:

❗ Zakonom je uvedena obveza koju trenutačno nije moguće ispuniti.

Posljedica → stvarni zastoj osnivanja firmi državljana trećih zemalja.

Zaključak: 

  • Zakon je stupio na snagu.

  • Ali nije primjenjiv dok ne dođe Pravilnik.

  • Obrazac NE postoji.

  • Trenutno vlada pravna praznina zbog koje je proces osnivanja “zamrznut”.

Tvrtka je upisana u sudski registar? Sljedeći korak je knjigovođa.

Knjigovodstvo ĐINA d.o.o. iz Zagreba vodi poslovne knjige isključivo trgovačkim društvima, uključujući tvrtke čiji su osnivači ili direktori strani državljani i tvrtke koje zapošljavaju strane i izaslane radnike. Registraciju tvrtke ne provodimo, nju osnivač dogovara s javnim bilježnikom. Kad je tvrtka upisana, pošaljite nam upit s osnovnim podacima o poslovanju i odgovorit ćemo ponudom.

Podijelite objavu

Nastavite čitati