Što je važno znati kod upućivanja radnika iz matične države u bilo koju državu članicu EU.
Ako poslodavac upućuje radnika na ograničeno vrijeme (radnik je u radnom odnosu u državi izaslanja, konkretno država Hrvatska) u inozemstvo radi privremenog i povremenog prekograničnog pružanja usluga i ako trajanje rada radnika bude duže od četiri uzastopna tjedna, uz pisanu suglasnost radnika i obveznih podataka iz čl. 15. Zakona o radu (ZR-a), mora imati ugovor koji sadrži i dodatne podatke iz čl. 18. st. 2. ZR-a.
Ukoliko osoba dolazi iz države Europske Unije (u nastavku: EU) raditi kod poslodavca u Republiku Hrvatsku (u nastavku: RH) a zaposlena je preko agencije za privremeno zapošljavanje, u tom slučaju mora postojati radni odnos između te osobe i agencije za privremeno zapošljavanje.
Poslodavac može upućivati svoje radnike na rad u drugu državu i ako su ti radnici državljani trećih zemalja (izvan EU-a), s tim da oni moraju imati odobreno pravo boravka u jednoj od država članica EU-a, a pravila EU-a o upućivanju primjenjuju se i na njih.
Radnik koji je upućen na rad odnosno koji je izaslan na rad u drugu državu članicu EU-a i za vrijeme upućivanja ostaje u sustavu socijalnog osiguranja (mirovinskog i obveznog zdravstvenog) te se doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje plaćaju u RH matičnoj državi zaposlenja.
Na izaslanog radnika i za vrijeme izaslanja se primjenjuje zakonodavstvo RH iz koje je izaslanje moguće pod određenim uvjetima;
- da izaslanje ne traje duže od 24 mjeseca,
- da radnik nije izaslan da zamijeni drugog izaslanog radnika,
- da se na radnika primjenjivalo zakonodavstvo RH najmanje 1 mjesec neposredno prije izaslanja,
- da poslodavac redovno obavlja svoju djelatnost u RH i
- da postoji neposredna veza radnika s poslodavcem za vrijeme trajanja izaslanja.
