Račun za predujam (avansni račun): pravila od 2026.

Račun za predujam, u praksi poznat i kao avansni račun, jedan je od dokumenata koji je uvođenjem Fiskalizacije 2.0 najviše promijenio način izdavanja. Sam porezni tretman predujma nije nov — PDV se obračunava kad novac sjedne na račun, a ne kad se posao obavi — ali od 1. siječnja 2026. postupak više nije stvar navike pojedinog knjigovodstva. Porezna uprava propisala je točan slijed dokumenata, a svaki od njih podliježe fiskalizaciji. U nastavku objašnjavamo kada se račun za predujam mora izdati, kada ne mora, kako izgleda postupak u tri koraka, kako se predujam knjiži i sve to na dva školska primjera iz prakse.

Što je predujam i kada nastaje obveza PDV-a

Predujam ili avans je plaćanje primljeno prije nego što je roba isporučena ili usluga obavljena. Za poduzetnika koji ga primi to nije prihod nego obveza prema kupcu: dobio je novac za nešto što tek treba isporučiti.

Porezno je, međutim, drukčije. Kod predujma obveza obračuna PDV-a nastaje danom primitka predujma, dakle prije isporuke. U predujmu se PDV smatra sadržanim, pa se iz primljenog iznosa izračunava preračunatom stopom. Zato se o predujmu ne može razmišljati kao o uplati koja samo čeka isporuku — on ulazi u prijavu PDV-a za razdoblje u kojem je primljen.

Važno je odmah reći da to pravilo ne vrijedi kod posebnog postupka oporezivanja marže, gdje se porezna obveza utvrđuje tek s isporukom. O tome više u drugom primjeru.

Ponuda nije račun

Prije svega treba razdvojiti tri dokumenta koja se u praksi miješaju. Ponuda je poziv kupcu da prihvati posao: nije knjigovodstvena isprava, ne knjiži se, ne obračunava se PDV i ne fiskalizira se, bez obzira na to što na njoj pišu cijena i rok plaćanja. Račun za predujam izdaje se tek kada je novac stvarno primljen, i to na primljeni iznos. Račun se izdaje za obavljenu isporuku i na njemu se zaračunava cijeli posao.

Drugim riječima, sve dok kupac nije platio, nema ničega za knjiženje ni za fiskalizaciju — postoji samo ponuda.

Kada račun za predujam ne treba izdati

Pravilo koje mnoge zbunjuje ostalo je na snazi i nakon 1. siječnja 2026.: porezni obveznik nije dužan izdati račun za primljeni predujam ako je do roka za podnošenje prijave PDV-a za razdoblje u kojem je predujam primio već izdao račun za obavljenu isporuku.

U praksi to znači: ako je predujam primljen u kolovozu, a isporuka obavljena i račun izdan do roka za predaju prijave PDV-a za kolovoz, poseban račun za predujam nije potreban. Tada fiskalizaciji podliježe samo konačni eRačun za obavljenu isporuku, a podatak o naplati predujma šalje se u sustav eIzvještavanja nakon fiskalizacije tog konačnog računa. To je i najčešći slučaj kod kraćih poslova, gdje između uplate i isporuke prođe nekoliko dana.

Kada se račun za predujam mora izdati: postupak u tri koraka

Obveza nastaje kada je predujam primljen u jednom razdoblju oporezivanja, a isporuka se obavi u drugom — dakle kod poslova koji se protegnu preko mjeseca, što je uobičajeno u graditeljstvu, proizvodnji po narudžbi i kod većih usluga. Prema uputi Porezne uprave o primljenim predujmovima, postupak ide ovako:

1. Račun za predujam — izdaje se za primljeni iznos i fiskalizira se.
2. Storno računa za predujam — izdaje se prije konačnog računa i također se fiskalizira.
3. Konačni račun za obavljenu isporuku — izdaje se na cjelokupan iznos isporuke, povezuje se s prethodnim dokumentima i fiskalizira.

Sva tri dokumenta, dakle, podliježu Fiskalizaciji 2.0 i moraju biti međusobno povezana, jer se time osigurava slijednost od uplate do isporuke. Ako se iz jednog primljenog predujma plaća više isporuka, storno računa za predujam izdaje se u iznosu vrijednosti obavljene isporuke, a uz njega račun za tu isporuku — i tako za svaku sljedeću.

Važno je uočiti što se time mijenja u odnosu na raniju praksu. Dosad se predujam često jednostavno prikazivao kao stavka u minusu na konačnom računu, pa je kupcu za naplatu ostajala razlika. U sustavu u kojem se svaki dokument zasebno fiskalizira i povezuje s prethodnim, takvo „netiranje“ više ne prati propisani slijed, pa program za izdavanje računa mora podržavati sva tri koraka.

Prvi primjer: jedna ponuda, tri kupca

Društvo ĐIMI d.o.o., obveznik PDV-a, bavi se tapeciranjem namještaja, izradom fasada i PVC stolarije. Dana 1. kolovoza 2026. izdaje ponudu na 15.000,00 eura trima kupcima: društvu Duje d.o.o., obrtu Sloga i Željki, koja posao naručuje kao građanin. Svi prihvaćaju ponudu i 10. kolovoza 2026. uplaćuju predujam od 10 %, dakle 1.500,00 eura.

Sama ponuda od 1. kolovoza nigdje se ne knjiži niti fiskalizira. Tek kada ĐIMI d.o.o. na izvodu banke vidi uplatu od 10. kolovoza, nastaje dokument.

Što se događa s predujmom od 1.500 eura

Ako je PDV obračunan po stopi od 25 %, u predujmu od 1.500,00 eura sadržano je 300,00 eura PDV-a, a porezna osnovica iznosi 1.200,00 eura. Datum primitka predujma je 10. kolovoza i on ulazi u prijavu PDV-a za kolovoz, bez obzira na to kad će radovi biti gotovi.

Dalje ovisi o tome kada je isporuka obavljena:

• Radovi završeni u kolovozu, a račun izdan do roka za prijavu PDV-a za kolovoz — račun za predujam nije obvezan; izdaje se samo račun za obavljenu isporuku na 15.000,00 eura.
• Radovi završeni u listopadu — za kolovoz se mora izdati račun za predujam na 1.500,00 eura, zatim, prije konačnog računa, storno tog računa, pa konačni račun na punih 15.000,00 eura. Sva tri dokumenta se fiskaliziraju i povezuju.

Zašto dokument nije isti za sva tri kupca

Iznos i porezni tretman jednaki su, ali oblik dokumenta nije:

• Duje d.o.o. — riječ je o tuzemnoj transakciji između dvaju poduzetnika, pa se i račun za predujam i konačni račun izdaju kao eRačun i fiskaliziraju.
• Obrt Sloga — obrt je od 1. siječnja 2026. primatelj eRačuna bez obzira na to je li u sustavu PDV-a, pa i on dobiva eRačun, jednako kao društvo.
• Željka kao građanin — ovdje nema eRačuna. Propisi ne traže izdavanje računa za predujam građaninu, ali ga kupac gotovo uvijek zatraži kao dokaz plaćanja. Račun se izdaje u krajnjoj potrošnji i fiskalizira se, s JIR-om i QR kôdom, neovisno o tome što je plaćeno uplatom na transakcijski račun.

Ako Željka, umjesto 10 %, 10. kolovoza uplati cijelih 15.000,00 eura, a stolarija se ugrađuje tek u listopadu, i dalje je riječ o predujmu — cijeli iznos je primljen prije isporuke. Račun umjesto računa za predujam izdaje se samo onda kada je isporuka obavljena, odnosno kada se konačni račun izda do roka za prijavu PDV-a za razdoblje u kojem je novac primljen.

Još jedna napomena za graditeljstvo: kod građevinskih usluga između dvaju obveznika PDV-a u Hrvatskoj primjenjuje se tuzemni prijenos porezne obveze, pa ĐIMI d.o.o. društvu Duje d.o.o. ne obračunava PDV — ni na predujam. Prema Željki kao građaninu PDV se obračunava redovno.

Drugi primjer: predujam od 100 % kod preprodaje rabljenih automobila

Drugi je primjer iz djelatnosti u kojoj je predujam pravilo, a ne iznimka. Društvo MIA NORA d.o.o., obveznik PDV-a, bavi se preprodajom rabljenih automobila. Kupci — društvo TINA d.o.o. i građanin Juraj Vuksan — naručuju Audi A6 iz 2023. godine do iznosa od 25.800,00 eura, svejedno je li vozilo pronađeno u Hrvatskoj ili uvezeno iz Njemačke.

Trgovac ne želi ulagati vlastiti kapital u vozilo naručeno za poznatog kupca, pa traži predujam od 100 %. Kupci uplaćuju cijeli iznos, a vozilo je tek u dolasku — isporuke još nema. Zato se izdaje račun za predujam, iako je plaćeno sve.

Vozilo nabavljeno u posebnom postupku oporezivanja marže

U ovom slučaju MIA NORA d.o.o. vozilo u Njemačkoj ne kupuje od društva koje zaračunava PDV nego od fizičke osobe ili obrtnika, pa primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra. PDV se plaća samo na razliku između nabavne i prodajne cijene, preprodavatelj nema pravo na odbitak pretporeza, a evidencija se vodi po pojedinom vozilu. Isti postupak primjenjuje se i prema kupcu, bez obzira na to je li pravna ili fizička osoba, pa ni TINA d.o.o. po takvom računu ne može odbiti pretporez.

Kako izgleda račun za predujam u maržnom postupku

Ovdje je razlika u odnosu na opće pravilo velika i često se pogrešno primjenjuje. Na računu za predujam ne iskazuje se ni marža ni PDV — navodi se samo ukupna plaćena svota, dakle bruto iznos, uz obveznu napomenu da je primijenjen posebni postupak oporezivanja marže na rabljena dobra prema članku 95. stavku 1. Zakona o PDV-u.

Porezna obveza u trenutku primitka predujma ne nastaje. Nastaje tek isporukom vozila, odnosno prijenosom prava raspolaganja, jer se marža do tada ne može utvrditi: ona ovisi o tome koliko su iznosila sva davanja pri dolasku vozila i koji su zavisni troškovi nabave ušli u kalkulaciju nabavne cijene. Drugim riječima, u trenutku uplate poznata je samo prodajna strana posla, a porezna osnovica je razlika koja se utvrđuje na kraju.

Naknade koje se prenose na kupca

Kad vozilo stigne u Hrvatsku, prije registracije se obračunavaju posebni porez na motorna vozila te naknade za gospodarenje otpadnim vozilima i otpadnim gumama. Ti iznosi nisu dio dogovorene cijene vozila i trgovac ih plaća, a zatim prenosi na kupca. Na računu se zato iskazuju kao zasebne stavke, bez obračunanog PDV-a, uz vozilo kao glavnu stavku, a iznosi se preuzimaju iz rješenja nadležnog tijela. Prema mišljenju Porezne uprave, posebni porez na motorna vozila koji trgovac prenosi na stjecatelja ne ulazi u osnovicu za obračun PDV-a.

U našem primjeru konačni račun glasi na 27.280,53 eura — cijena vozila uvećana za posebni porez i naknade — dok je predujam bio uplaćen na 25.800,00 eura, pa kupac doplacuje razliku. Vrijedi to reći i otvoreno: točan iznos svih davanja unaprijed se ne zna, pa se posao ni ne može ugovoriti tako da „sve stane“ u dogovorenu cijenu vozila. Zato je najbolje kupcu već kod ponude objasniti da će uz cijenu vozila doći i davanja koja se plaćaju državi.

Storno i konačni račun na dan isporuke

Kad je vozilo spremno za isporuku, postupak je isti kao u prvom primjeru: storno računa za predujam izdaje se s datumom konačnog računa, a konačni račun izdaje se na dan isporuke vozila i na cjelokupan iznos. Oba dokumenta, uz izvorni račun za predujam, podliježu fiskalizaciji i povezuju se.

Razlika među kupcima i ovdje je samo u obliku dokumenta: TINA d.o.o. dobiva eRačun, a Juraj Vuksan kao građanin fiskalizirani račun u krajnjoj potrošnji, s JIR-om, ZKI-jem i QR kôdom. Porezni tretman je isti, jer se u oba slučaja primjenjuje postupak oporezivanja marže.

Kad predujam traje mjesecima: roba je stigla, posao još nije gotov

Treća situacija iz prakse zaslužuje poseban dio, jer se u njoj najčešće griješi na kraju godine.

Hrvatsko društvo prodaje PVC i aluminijsku stolariju koju uvozi po narudžbi kupca, zajedno s ugradnjom. Kupac uplaćuje predujam, roba se naruči kod proizvođača, nakon carinjenja doveze se izravno kupcu — bez skladištenja — ali se montaža obavlja tek kad stigne cijela narudžba. Između uplate predujma i konačnog računa zna proći i više od šest mjeseci.

U takvom poslu važno je razdvojiti tri događaja koja se u glavi lako stope u jedan:

• Primitak predujma — nastaje obveza PDV-a, ali ne i prihod.
• Dovoz robe kupcu — ne zatvara ništa sam po sebi, jer ugovorena isporuka uključuje i ugradnju.
• Konačni račun nakon montaže — tek tada se priznaje prihod i zatvara stavka kupca.

Primljeni predujam zato cijelo to vrijeme stoji kao obveza prema kupcu i ne dira se ni kad roba stigne na gradilište. Zatvara se tek konačnim računom, odnosno stornom računa za predujam i izdavanjem konačnog računa, kako je opisano gore. S druge strane, predujam koji je to isto društvo platilo svom dobavljaču u inozemstvu vodi se kao potraživanje — dakle kao dani predujam — sve dok roba ne bude isporučena.

Zašto je to važno za godišnje financijske izvještaje

Ako 31. prosinca posao bude u tom međustanju, u bilanci na strani obveza stoji primljeni predujam, a na strani imovine dani predujam dobavljaču — dok u računu dobiti i gubitka od tog posla još nema ni prihoda ni rashoda.

PDV je, međutim, već plaćen, i to u razdoblju u kojem je predujam primljen. Poduzetnik koji to ne razluči često zaključi da mu je godina bila loša, iako posao samo nije dovršen, ili — češće — novac na računu doživi kao zarađen, a riječ je o obvezi prema kupcu koja se zatvara tek montazom. Zato se kod dugotrajnih predujmova prije sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja uvijek provjerava koji su poslovi dovršeni, a koji još čekaju završne radove.

Kod uvoza robe iz trećih zemalja uz to idu i vlastita pravila o PDV-u, koja smo opisali u objavi o obračunskom PDV-u pri uvozu.

Što sadržava račun za predujam

Račun za predujam ima jednu bitnu razliku u odnosu na običan račun: u trenutku izdavanja isporuka još nije obavljena, pa se na njemu ne navode količina i vrsta isporučenih dobara ni šifra KPD. Umjesto datuma isporuke navodi se datum primitka predujma, koji se i dostavlja u fiskalizacijskoj poruci. Ostali elementi su uobičajeni — broj i datum računa, podaci o izdavatelju i primatelju, porezna osnovica, stopa i iznos PDV-a te podaci za plaćanje, osim kod posebnih postupaka u kojima se PDV ne iskazuje.

Općenito o obvezama iz novog sustava pisali smo u objavi o Fiskalizaciji 2.0.

Kako se predujam knjiži

Primljeni predujam nije prihod. Knjiži se kao obveza prema kupcu, a prihod se priznaje tek kad je isporuka obavljena — upravo zato što još nije zarađen. PDV obračunat na predujam iskazuje se kao obveza u razdoblju primitka.

S druge strane, dani predujam dobavljaču nije trošak nego potraživanje, odnosno predujam za robu ili uslugu koja tek dolazi. Ako je dobavljač izdao ispravan račun za predujam, kupac po njemu može odbiti pretporez, uz uobičajene uvjete — ali ne i kada je primijenjen posebni postupak oporezivanja marže.

Na kraju godine primljeni predujmovi za isporuke koje nisu obavljene ostaju u bilanci kao obveza, a ne u računu dobiti i gubitka — što je često mjesto na kojem se, kod poduzetnika koji sami prate poslovanje, dobit i porezna osnovica pogrešno procijene previsoko.

Najčešće pogreške u praksi

Prva je propuštanje obračuna PDV-a na predujam primljen krajem mjeseca, u očekivanju da će se sve „posložiti“ konačnim računom — ako isporuka padne u sljedeće razdoblje, PDV je već dospio.

Druga je izostanak storna. Konačni račun izdan na puni iznos, bez prethodnog storna računa za predujam, znači da su iste isporuke dvaput iskazane u sustavu.

Treća je knjiženje predujma kao prihoda, koje pogrešno prikazuje poslovni rezultat, a kod većih iznosa i osnovicu poreza na dobit.

Četvrta je izdavanje računa na temelju ponude, prije nego što je novac primljen — tada je u sustavu iskazana obveza PDV-a za posao koji možda neće ni biti plaćen.

Peta je iskazivanje PDV-a na računu za predujam u maržnom postupku, gdje se PDV ne smije iskazati niti u tom trenutku nastaje porezna obveza.

Šesta je zatvaranje stavke kupca dovozom robe, iako ugovorena isporuka uključuje i ugradnju — predujam ostaje otvoren do konačnog računa.

Ako niste sigurni kako vaš program postupa s predujmovima, provjerite ga na jednom cijelom ciklusu — od uplate do konačnog računa — prije nego što nastane veći posao. Više o tome što spada u redovne knjigovodstvene obveze društva pišemo u objavi Knjigovodstvo za d.o.o., a pojedinačna pitanja o postupanju s predujmovima Porezna uprava objašnjava i u mišljenju o izdavanju računa za predujam.