Da li direktor društva zaposlen u svojoj firmi na puno i neodređeno radno vrijeme prema ugovoru o radu na radnom mjestu, npr; vozač kamiona, konobar, tesar, keramičar, zidar itd, može zaposliti radnike treće zemlje?
Prema trenutačnim pravilima Zakon o strancima, direktor koji je državljanin EU ne može sam sebi “glumiti” potrebnog domaćeg radnika kako bi zaposlio osobu iz treće zemlje (poput BiH) ako nije ispunjen strogi uvjet o zaposlenosti, mišljenje je HZZ-a.
Ima li HZZ zakonsko uporište za odbijanje zahtjeva za radnu dozvolu državljana treće zemlje?
HZZ se u ovakvim situacijama najčešće poziva na članak 99. Zakona o strancima, ali problem je u tome što se zakon interpretira kroz interne pravilnike i upute Ministarstva rada.
Pravno uporište koje HZZ koristi svodi se na sljedeće:
Definicija “Radnika” i “Poslodavca”: Zakon propisuje da poslodavac mora imati zaposlenog najmanje jednog radnika na neodređeno i puno radno vrijeme u neprekidnom trajanju od 12 mjeseci. HZZ često zauzima interni stav da vlasnik/direktor, čak i kada ima ugovor o radu za izvršno mjesto (kao vozač ili keramičar), i dalje pravno predstavlja upravu (poslodavca). Njihovo tumačenje je da tvrtka s jednim zaposlenim direktorom-radnikom zapravo nema “nezavisnog radnika” koji bi dokazao operativnu stabilnost.
Svrha zakona (Zlouporaba prava): HZZ ima diskrecijsko pravo procijeniti opravdanost zapošljavanja. Ako vide da je jedini zaposleni u tvrtki ujedno i direktor, oni to često tumače kao “zaobilaženje duha zakona” i pokušaj fiktivnog ispunjavanja uvjeta, zbog čega daju negativno mišljenje.
Pitanja stručnjacima:
Pitanje 1: “Ako je direktor trgovačkog društva (ujedno i jedini osnivač) zaposlen u tom istom društvu na ugovor o radu za operativno radno mjesto (npr. vozač teretnog vozila) duže od 12 mjeseci i uredno prima plaću i plaća doprinose, ispunjava li on formalno-pravno uvjet iz članka 99. Zakona o strancima o ‘najmanje jednom zaposlenom radniku’?”
Pitanje 2: “Postoji li službeno, pisano zakonsko uporište ili sudska praksa po kojoj HZZ može odbiti zahtjev za izdavanje radne dozvole isključivo zato što je taj jedini zaposleni radnik ujedno i direktor društva?”
Pitanje 3: “Je li u praksi, da bi se izbjegle odbijenice HZZ-a, nužno da tvrtka unazad 12 mjeseci ima zaposlenu barem jednu treću osobu (domaćeg/EU radnika) koja nema nikakve upravljačke ili vlasničke funkcije u društvu?”
Zašto je ovo važno za vas?
Ako vam stručnjaci potvrde da je to službena, neprobojna praksa, spasiti ćete se od daljnjih dvojbi. Znači, nedvojbeno imate mišljenje struke da u vašem slučaju ne postoji zakonsko uporište kojega se striktno drži HZZ te da je to službena, neprobojna praksa. Nakon toga slobodno aplicirajte zahtjev za radne dozvole državljana trećih zemalja kako bi zaposlili radnika/e koji vama treba – vašoj tvrtki (vozač kamiona, zidar, keramičar).
Anatomija problema: Primjer iz prakse
Zamislite sljedeću situaciju koja se svakodnevno događa na hrvatskom tržištu:
Tvrtka je novoosnovana (npr. 01.05.2026.).
Direktor je EU državljanin i odmah se zaposlio u vlastitoj firmi kao vozač kamiona.
Posao cvjeta: Tvrtka je unajmila kamione i radnike od slovenske firme, vozi i ostvaruje odlične prihode već u prva tri mjeseca.
Cilj: Direktor želi zaposliti (uvesti) iskusnog vozača kamiona iz Srbije kako bi proširio posao.
Prihodi nisu problem, ugovori su tu, posao je stvaran. Ipak, zahtjev za radnu dozvolu vozača iz Srbije bit će automatski odbijen. Zašto?
Gdje je zapelo? Birokratski zid za novoosnovane tvrtke
Hrvatski zakon u borbi protiv fiktivnih firmi postavlja uvjete koje nova tvrtka fizički ne može ispuniti u prva tri mjeseca, bez obzira na to koliko novca zarađuje:
Zamka “12 mjeseci” prometa: Zakon traži promet od minimalno 100.000,00 eura u zadnjih 12 mjeseci (za pravne osobe). Iako tvrtka u tri mjeseca može zaraditi taj iznos, sustav Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) i MUP-a često gleda duljinu postojanja računa i kontinuitet poslovanja unutar te godine dana.
Ključna blokada – Uvjet domaćeg radnika: Ovo je točka na kojoj ova tvrtka službeno pada. Zakon izričito traži da tvrtka ima zaposlenog minimalno jednog radnika (državljanina HR ili EU) na puno radno vrijeme i neodređeno unazad najmanje 12 mjeseci.
Glavne prepreke i želje direktora društva u većini slučajeva su:
- Uvjet jednog radnika: Zakon propisuje da poslodavac mora imati zaposlenog najmanje jednog radnika (državljanina RH ili države članice EGP-a/Švicarske) na neodređeno i puno radno vrijeme u neprekidnom trajanju od 12 mjeseci.
Iznimka:
Ako je zanimanje za koje želite zaposliti osobu iz BiH na Listi deficitarnih zanimanja Upravnog vijeća HZZ-a, neki se uvjeti (poput testa tržišta rada) preskaču, ali opći uvjeti o solventnosti i minimalnom broju domaćih radnika ostaju obvezni za većinu standardnih radnih dozvola. Omjer domaćih i stranih radnika prema najnovijim izmjenama zakona o strancima, tvrtka mora imati minimalno 10% zaposlenih u RH/EU radnika za deficitarna zanimanja.
Želite li brz i zakonit uvoz radnika prepustite administraciju stručnjacima.
Direktori općenito imaju svoje mišljenje koje nema zakonsko uporište.
